Odabir najprikladnije boje za naše interijere može potrajati dulje nego što smo očekivali, osobito ako je u pitanju dnevni boravak u kojem provodimo najviše vremena. No, rješenje uvijek postoji. Kao prvo, pokušajte se usredotočiti na vlastiti instinkt i razmislite koja će boja vizualno povećati, naglasiti ili najbolje utjecati na dobro raspoloženje u vašoj maloj dnevnoj sobi. Ili pokušajte dodati neku “jarku” boju, koja će biti dovoljno upadljiva i staviti u drugi plan sve nedostatke.

Može to biti neka pastelna nijansa, ako je cilj opuštena atmosfera, limun žuta, ako želite osvijetliti prostoriju, ili bijela, ako želite vaš mikro prostor učiniti što većim. A zašto ne biste pokušali s crnom?

Evo 8 rješenja za opremanje vrlo malog dnevnog boravka bojom.

Foto: www.ensuus.nl

1. Jedan (crni) zid

Kada na raspolaganju imamo vrlo mali prostor, potrebno ga je učiniti što više sugestivnim, kako bi se pozornost usmjerila na pojedinosti. Odaberite jedan zid, po mogućnosti nasuprot prozoru i obojite ga u crno. Crno-bijeli kontrasti učinit će prostor većim i šik.

Foto: @Shani Jordaan, Pinterest

2. Pastelne boje

Neutralne i nježne boje pogodne su za male prostore, jer su tople i čine prostor dobrodošlim. Povežite ih prirodnim materijalima: tkaninama, drvom ili mramorom, i uživajte u svom malom, ali elegantnom kutu za opuštanje.

www.micasarevista.com

Foto: www.micasarevista.com:

3. Egzotična pozadina

Ako crni zid nije dovoljno, možete slobodno pretjerivati, a šarene su zidne pozadine savršene za mikro interijere. odaberite jedan zid, a mi vam predlažemo, neka bude što šarenije.

Foto: interieurs.laredoute.fr

4. Limun žuta

Izaberite atraktivnu paletu, kao što je limun žuta, i dodajte upečatljiv znak svojoj dnevnoj sobi. Malo detalja, ali pomno odabranih učinit će vaš prostor jedinstvenim.

Foto: www.tumblr.com

5. Višebojni zid

Kada imamo malo prostora na raspolaganju, skloni smo zanemariti zidove kako ne bi ugušili prostoriju. No, ima jedno dobro rješenje. Ukrasite zid s malim i velikim detaljima ili slikama u različitim bojama na velikoj bijeloj pozadini.

Foto: @Sümeyra YILMAZ, Pinterest

6. Bijela i svjetlo

Bijela boja, kao i svjetlost, ima moć stvaranja dojma optički većeg prostora. Dakle, ako je to vaš cilj, stvoriti optičku iluziju, usredotočite se na bijeli namještaj kako biste dobili udobnu i šik dnevnu sobu.

Foto: www.ricebyrice.com

7. Ružičasta sofa

Vaš dom puno govori o vama. Stoga, nemojte se ustručavati od stvari koje volite. Umjesto toga, odaberite sofu u boji koju volite i ne zaboravite da ste unutar zidova vlastitog doma.

Foto: nouwcdn.com

8. Puder ružičasta (plus ogledalo)

Može to biti čak i ružičasta boja, koja će vaš dnevni boravak učiniti ženstvenim, ali i opuštenim. Ako ukupnom uređenju još dodate veliko ogledalo,  vaš će mini dnevni boravak izgledati dvostruko veći.

Foto: Pinterest

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post Uređenje vrlo malog dnevnog boravka, ali bojom appeared first on Hrdigg.

Putnički autobus kojim su se hrvatski turisti vraćali u Hrvatsku zapalio se u subotu poslijepodne tijekom vožnje kroz švicarski tunel Schallberg nedaleko od grada Briga, u blizini švicarsko-talijanske granice. Srećom, kako je izvijestila tamošnja policija, svi putnici uspjeli su napustiti autobus i izići iz tunela prije nego što se vatra razbuktala i sasvim progutala vozilo. Nema informacija da je bilo ozlijeđenih u požaru.

Prema informacijama koje je dobio Jutarnji list, riječ je o skupini hrvatskih putnika koji su se vraćali sa skijanja u aranžmanu agencije Collegium putovanja. U agenciji nam se zasad nitko nije javio. Švicarska policija priopćila je da je požar na autobusu s hrvatskim turistima izbio poslije 13 sati.

Mathias Volken iz kantonalne policije Wallisa za tamošnje je medije izjavio da u požaru nitko nije ozlijeđen, kao i da u tunelu, kad se požar rasplamsao, nije bilo drugih vozila dok su svi putnici uspjeli izići kroz portal tunela. S obzirom da se vozilo zapalilo u tunelu, sve je bilo puno gustog, crnog dima, pa je postojala velika opasnost od trovanja. Stoga je i intervencija vatrogasaca i ostalih nadležnih službi potrajala dugo dok se sve nije raščistilo. Autobus je sasvim uništen, a tek treba vidjeti kolika je šteta na infrastrukturi u tunelu, koji je zbog tog događaja zatvoren do daljnjega.

Svi su dobro, nema ozljeđenih, profesori i vozač dobro su reagirali i odmah izveli sve učenike iz autobusa, kazao je za Slobodnu Ivor Brunjak iz agencije Collegium koja organizira Knock Out skijaški festival u Švicarkoj na povratku s kojeg se zapalio autobus sa splitskim srednjoškolcima.

Twitter

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post FOTO: VELIKA NESREĆA Zapalio se autobus pun hrvatskih srednjoškolaca koji se se vraćali sa skijaškog festivala, svi putnici uspjeli pobjeći appeared first on Hrdigg.

U posljednje vrijeme zaiskrilo je na relaciji Beograd – Podgorica (Crnu Goru uspoređuju sa zločinačkom NDH, a položaj Srba s onim iz te zlosretne ustaške kvazidržave te iz vremena “turskih zuluma”) i otvorio se “front” nove potencijalne krize u odnosima nekadašnjih jugoslavenskih država. U nesretnim vremenima raspada i ratova u 90-ima Srbija i Crna Gora bile su “dva oka u glavi”, ali čini se da je tijekom vremena došlo do poremećaja pa su oči postale razroke. Svako oko gleda na svoju stranu. Naime, čini se da je u Crnoj Gori počela zadnja faza potiskivanja srpskog identiteta iz crnogorskog kulturološko-etničkog bitka. Možda grubo zvuči, ali na djelu je, očito, zadnji čin desrbizacije ili izbacivanja srpstva, kako bi se ojačala crnogorska nacionalna i državna samobitnost. Nešto slično danas imamo i u Ukrajini gdje se, da bi se ojačala ukrajinska samosvijest (ako se to želi), pragmatično mora lišiti jakog ruskog stiska.

U Crnoj Gori, koja je od samostalnosti 2006. godine praktički u permanentnoj krizi identiteta, ali i održavanja/spašavanja neovisnosti, svaki izbori, od onih za mjesne zajednice do parlamentarnih i posebno predsjedničkih, su povijesni i epohalni jer prosrpske snage, koje su u međuvremenu evoluirale u proruske, stalno negiraju crnogorsku državnost pa i posebni etnicitet. Vođe tih stranaka otvoreno negiraju crnogorstvo te zagovaraju ponovno ujedinjenje sa Srbijom, izlazak iz NATO-a i povlačenje priznanja Kosova, a neki, poput Milana Kneževića i Andrije Mandića, sumnjiče se za sudjelovanje u neuspjelom pokušaju puča u studenome 2016. godine u logističkoj režiji ruske vojne tajne službe GRU.

Crna Gora je podijeljeno društvo, kako kaže književnik Andrej Nikolaidis: “Da Crna Gora postane prvak svijeta u nogometu, ne bi se svi radovali.” Crnogorci imaju problem s dvojnim identitetom kakav je prisutan kod Ukrajinaca i Bjelorusa ili Velšana i Katalonaca, kaže književnik Milorad Popović. On smatra da Crnogorci imaju pravo, poput drugih, biti zaseban entitet, ali su malobrojni te su kroz povijest bili izloženi raznim utjecajima koji su im odmogli da se konstituiraju dokraja.

Stalni odnos snaga

U Crnoj Gori stalni je odnos 55-57 posto za Crnu Goru, a od 40 do nekih 44 posto onih je koji bi radije u okrilje Srbije/Rusije prema rezultatu referenduma iz 2006. o neovisnosti, koji se praktički zadržao sve ove godine i zbog kojeg se sada želi definitivno “crnogorizirati” Crna Gora. Prema popisu Srba je oko 33 posto, a gotovo 50 posto smatra SPC “svojom Crkvom”. Kao osnovne poluge “nasilnog i umjetnog protjerivanja srpskog identiteta” iz Crne Gore i stvaranja “crnogorske kvazinacije” smatraju u Beogradu posebno skandaloznom prisutnost crnogorskog vojnog atašea na proslavi obljetnice Oluje, zatim priznanje Kosova, ulazak Crne Gore u NATO (Andrej Nikolaidis smatra da se tim činom “gase snovi o Velikoj Srbiji”) te ukidanje odluke tzv. Podgoričke skupštine iz studenog 1918. godine, kojom je Crna Gora dokinula sebe i utopila se u Srbiju.

Nedavno je na državnom nivou obilježen Božićni ustanak 1919. i podignuto je obilježje “komitima” koji su se puškama borili protiv negiranja Crne Gore u Kraljevini SHS, što je u Srbiji primljeno, blago rečeno, ostrašćenim negodovanjem i krimenom protiv povijesnih činjenica te silovanjem nepobitnog srpskog identiteta Crne Gore. A težnja za crnogorskim iskorakom od Srbije završava se apokaliptičkim upozorenjima da je to sve u korist Velike Albanije, koja će pojesti “pola” Crne Gore i koja je (a ne Velika Srbija, kako upiru u Crnoj Gori) “najveća prijetnja sigurnosti i opstanku zemalja u regiji”. I za kraj, najbolniji i najdelikatniji zahtjev je onaj za autokefalnošću Crnogorske pravoslavne Crkve, što znači slabljenje aktivnosti Srpske pravoslavne crkve, a time i srpskog političkog i inog utjecaja na Crnogorsko društvo i naciju. Naime, da skratimo, i jedna i druga strana smatraju da je nastupio trenutak za “završni skok” te da konačno treba stvari definirati. Za jedne Crna Gora treba ući u fazu u kojoj više neće strepiti za svoju samobitnost, a drugi misle da je kucnuo čas za neku novu “Podgoričku skupštinu”. Svakome je razlog takvog ponašanja djelovanje one druge strane.

Obje struje uvjerene su u to da vrijeme istječe. Doduše, profesor na podgoričkom Univerzitetu, povjesničar Adnan Prekić, kaže da sintagma “desrbizacija Crne Gore” ne odgovara onome što se događa u realnom životu. “Teze o ugroženosti srpskog naroda i SPC-a dolaze iz političkih krugova koji na njima pokušavaju definirati prostor za trenutni politički angažman. S druge strane, crnogorska vlast je u 2018. godini potpuno nepotrebno napravila nekoliko nezgrapnih poteza koji su mogli poslužiti zagovornicima ideje o ugroženosti Srba u Crnoj Gori. Ipak mislim da generalno nema govora o ugroženosti Srba jer politički predstavnici Srba čine trećinu zastupnika u crnogorskom parlamentu. Oni nemaju problem s političkom snagom, već sa slabim koalicionim potencijalom”, objašnjava Prekić.

Nema nacije bez vlastite crkve

“Nema ništa od završnog definiranja i zaokruživanja crnogorskog nacionalnog bića bez vlastite, nacionalne i državne Crkve. Tako je to kod pravoslavnih naroda”, kaže nam, pak, Milorad Popović. On smatra da će autokefalnost zaustaviti ovakvo razorno djelovanje SPC-a po crnogorsko biće te da će to označiti konačni čin formiranja crnogorske nacije. Popović nadalje misli da je pitanje CPC-a i pitanje sazrijevanja nacija: “Tako je to i u Ukrajini, i u Makedoniji, pa i kod Crnogoraca.” Za njega autokefalna CPC nije samo liturgijsko pitanje. “Neovisna Crkva pokazuje snagu jedne (pravoslavne) države da, između ostalih, za državni prosperitet važnih pitanja organizira i ono crkveno, odnosno ima vlastitu nacionalnu Crkvu”, kaže Popović, koji smatra da je SPC najmračniji dio srpskog političkog i nacionalnog bića.

“U Crnoj Gori ona je prije paravojna, parapolitička i parakulturna institucija negoli duhovna i vjerska u iskonskom kršćanskom smislu i poslanju”, tvrdi Popović. Dodaje da je njihova jedina misija propagirati ne toliko srpstvo, što je legitimno s obzirom na instituciju, koliko je na braniku velikosrpstva te negiranja, ne samo državnost nego i etničke, kulturne, društvene i svake druge posebnosti Crnogoraca: “Za njih je Crna Gora tek povijesni srpski termin ili geografski pojam”.

U ovogodišnjoj Božićnoj liturgiji poglavar CPC-a Mihailo naglasio je kako je CPC “na putu riješenja položaja i statusa, imovine i autokefalnosti” te kako “bez CPC-a nema ni države Crne Gore”. Srbijanski politolog Boban Stojanović smatra da se može govoriti da je na djelu određeni oblik “desrbizacije” Crne Gore. No, za njega je pitanje kako će srpsko stanovništvo reagirati na to, koliko je ono “pripremljeno na sve manje veze sa Srbijom, SPC-om i slično”. Stojanović misli da to definitivno može izazvati negativne i loše reakcije kod Srba, ali uvjeren je da nakon svega ne može uzdrmati vlasti u Crnoj Gori.

“Sve što se radilo od samostalnosti Crne Gore, radilo se kako bi se u potpunosti izgradio crnogorski identitet kao takav (koji je bio isprepleten sa srpskim) i ovo je samo jedna od faza da se on zaokruži i u potpunosti izgradi. Nisam siguran da se to u potpunosti može dogoditi u skorije vrijeme, ali ovo definitivno jesu koraci u tom pravcu”, kaže Stojanović.

Srbi nisu ugroženi

Prekić također smatra da nema ni govora o ugroženosti ni Srba ni SPC-a u Crnoj Gori: “Dovoljno je pogledati sajtove SPC-a u Crnoj Gori i njihove aktivnosti pa zaključiti da se ne radi ni o kakvoj ugroženosti već o moćnoj i utjecajnoj organizaciji koja raspolaže ogromnim organizacionim, ekonomskim i drugim resursima koji nadilaze snagu mnogih državnih institucija u Crnoj Gori”.

Doduše, on smatra da je pitanje autokefalnosti CPC-a pored medijskog spina potpuno irelevantno jer, kaže: “Vladajuće crnogorske političke elite nikada nisu pokazale interes da se ozbiljno i institucionalno posvete rješavanju ovog pitanja. Mislim da je njima puno bliža varijanta dogovora s Mitropolijom crnogorsko-primorskom, ali da s te strane još nemaju adekvatnog sugovornika”.

Doduše, Crna Gora priprema novi zakon o vjerskim zajednicama u kojem se traži da Crkve koje djeluju u Crnoj Gori ondje moraju biti i registrirane, a uzbuđenje se podiglo oko 30 svećenika i monaha SPC-a kojima je uskraćeno gostoprimstvo. Osim toga, riječ je tu i o neriješenim i spornim imovinskim odnosima. Naime, prilikom ukidanja CPC-a 1919. godine od strane kralja Aleksandra, SPC-u je pripala cjelokupna njihova imovina. Mitropolit Amfilohije kazao je da autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve neće utjecati na status Crkve u Crnoj Gori te da Vaseljenski (carigradski) patrijarh Bartolomej nakon priznanja UPC-a nije više “vrhovna crkvena vlast” za SPC.

Problem je, kako kaže srbijanski povjesničar Milivoj Bešlin, da se u Srbiji nikada nisu do kraja pomirili s Crnogorskom neovisnošću i posebnošću, još uvijek smatrajući Crnu Goru “srpskom Spartom” i u budućnosti ponovno dijelom, ako ne Srbije, onda barem bratske države pod njenim patronatom. Nedavno je tako srbijanski povjesničar Aleksandar Raković u Budvi poručio: “Ujedinit ćemo srpske zemlje i oslobodit ćemo srpsko more”. Prekić tvrdi kako političke elite u Beogradu nikada nisu preboljele geopolitički zaokret Crne Gore 1997. godine pa je odnos Beograda prema Podgorici jedna od tema oko koje postoji skoro apsolutna suglasnost na političkoj sceni Srbije. No, Prekić smatra da vladajućim strukturama u Crnoj Gori odgovara ova situacija jer omogućava homogenizaciju biračkog tijela koje podržava Euroatlantsku političku orijentaciju Crne Gore.

U Srbiji su zgroženi jer smatraju da se “izmišlja crnogorski jezik” te u azbuku ubacuju bizarna nova slova “koja ničemu ne služe” – Ś i Ź (meko Š i Ž), srpski književnici se izbacuju iz lektira (Aleksa Šantić, Jova Jovanović Zmaj, Branko Radičević), a uvode se, kako piše beogradski Blic, Sunčana Škrinjarić, Kemal Coco i Nazim Rrahmani.

Stojanović ističe da se neke stvari ne mogu mijenjati preko noći ili tijekom decenije/dvije, ali “svi ovi koraci koji se poduzimaju idu ka tome da se neke nove generacije u potpunosti izgrade kroz ‘čisti’ crnogorski identitet”.

“Matrica srpske politike prema Crnoj Gori se ne mijenja. Ona stalno ide za tim da Crna Gora ponovno bude dio Srbije”, kaže Popović. Po njemu sadašnje napetosti izazvane su u prvom redu zbog nemoći Aleksandra Vučića da riješi kosovski Gordijev čvor. “Vučić evidentno za Kosovo nema rješenje koje bi zadovoljilo veliku većinu tamošnje javnosti, a mora pokazati kako je on uspješni ‘otac nacije’ te želi skrenuti pažnju s gubitničke pozicije na Kosovu pa se njegov propagandni aparat trudi to nadomjestiti najavama o ‘oslobođenju srpskih zemalja i mora’ ili rušenjem Mila Đukanovića”, poručuje Popović. I Prekić misli da nešto oštrije poruke iz Beograda u posljednje vrijeme treba tumačiti u kontekstu konačnog rješavanja Kosova:

“Srbija pokušava otvoriti kontrolirane političke sukobe u regiji kako bi skrenula pažnju s činjenice da ne može ispuniti preuzete obaveze vezane za status Kosova. Podgorica nije izuzetak, sličan odnos Beograd ima i prema Zagrebu, Skoplju i Sarajevu.” Boban Stojanović nam, pak, kaže da Vučić često pokušava zamaskirati unutarnje probleme izazivanjem sukoba sa zemljama u regiji: “On, uglavnom, nije direktni akter tih sukoba, već pojedini ministri služe tome da ‘pale vatru’ i otvaraju sukobe (kao, recimo, ministar obrane Vulin za Hrvatsku).”

On smatra da nije problem toliko između Vučića i Đukanovića: “Štoviše, vjerujem da oni imaju neki stabilan, čak i prijateljski odnos”, ali trenutno ova situacija i jednom i drugom odgovara da se tenzije podignu. “Slično je i s opozicijom u Crnoj Gori koja želi profitirati u srpskom dijelu stanovništva kroz jačanje veza sa Srbijom i na taj način se stvara pogodno tlo za sukobe između država”, zaključuje Stojanović.

“Projekt privatne države”

Doduše, u Srbiji vlada uvjerenje da se “teško oteti dojmu da je upravo režim Mila Đukanovića nešto najgore što se dogodilo u odnosima Srbije i Crne Gore”, piše Blic, a u srbijanskom javnom prostoru rabi se posprdni i diskreditirajući termin “milogorci” za sve one koji smatraju da imaju pravo biti Crnogorci.

Naime, kako kaže Popović, Đukanović je predstavljen kao personifikacija antisrpske politike i jedina, po njima, brana koja sprečava ponovno ujedinjenje: “Naime, stalno se stvara dojam da je neovisna Crna Gora samo privremena tvorevina, eksces koji će njegovim padom ili odlaskom prestati postojati.” I tu imamo paralelu s Ukrajinom, jer u Rusiji smatraju da su Petro Porošenko i “njegova hunta” krivci za rusko-ukrajinski sukob te da njegovim odlaskom “sve dolazi na svoje”, odnosno Ukrajina se vraća u krilo Rusije. I za jednog i za drugog tvrdi se da su “projekt privatne države”.

Za stanje u regiji bilo kakva destabilizacija sadašnjeg pravca Crne Gore (NATO i EU, usmjerenje prema Zapadu) te eventualno okretanje prema Vučiću i Putinu znači nove potrese na Balkanu i značajnu promjenu odnosa koji bi poremetili sadašnju geostratešku strukturu.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post TOČNO STO GODINA NAKON BOŽIĆNOG USTANKA Stigao je trenutak konačnog razvoda Podgorice i Beograda: Na djelu je posljednji čin izbacivanja srpstva appeared first on Hrdigg.

Dva su sata ujutro, trogodišnja Ana spava na podu dnevne sobe. Nad glavom joj je upaljena lampa, a pod njom je bijela plahta. Mama je tako uspavanu češlja već dva i pol sata. Iz smjera kupaonice se čuje zvuk centrifuge. To je već treća tura koju je toga dana oprala. Zato već zna da će ujutro na oglasnoj ploči zgrade netko od iznerviranih susjeda ostaviti poruku.

“Još jedno noćno pranje i zovemo policiju”, pisat će.

Ana se već dva mjeseca ne može riješiti ušiju, odnosno kada ih se riješi, iznova ih dobije u vrtiću jer nečija mama toga dana nije probudila susjede centrifugom i nije do kasno u noć prebirala vlas po vlas svojoj djevojčici. Ta mama je vjerojatno pročitala uputstva na šamponu i slijepo povjerovala etiketi da će uši i gnjide tako istrijebiti. Ta djevojčica će ujutro razdragano zagrliti svoju prijateljicu Anu…

Hrvatski zavod za javno zdravstvo ušljivost definira kao zaraznu dermatozu koja se, ovisno o vrsti ušiju i dijelu tijela koji je zahvaćen, dijeli na ušljivost vlasišta, tjelesnu ušljivost te stidnu ušljivost.

Za razliku od onoga što se vjeruje, u HZJZ-u upozoravaju kako uš ne skače i ne leti zrakom te se prenosi isključivo bliskim kontaktom ili upotrebom zajedničkih predmeta.

Teritorijalni epidemiolozi

Također, ušljivost vlasišta nikako nije povezana s lošom higijenom i niskim društveno-ekonomskim položajem.

– Tijekom 2017. godine HZJZ-u je prijavljeno 13 epidemija ušljivosti sa 157 oboljelih, dok je u 2016. prijavljeno 16 epidemija sa 188 oboljelih. U svim tim slučajevima provedene su sve potrebne protuepidemijske mjere, čime je postignuto da se epidemije suzbiju i spriječen je veći broj oboljelih. Broj individualnih prijava 2017. godine iznosio je 907, a 2016. 906 – kažu u HZJZ-u i pojašnjavaju da koordiniraju rad županijskih zavoda, gdje nadležni teritorijalni epidemiolozi rade izvide (izlaze na teren – vrtić, školu) propisuju i prate provođenje protuepidemijskih mjera te u suradnji s liječnicima školske medicine i zdravstvenim voditeljicama provode edukaciju stanovništva.

– Rješavanje problema ušljivosti glave djece u dječjim kolektivima zahtjevan je i najčešće dugotrajan proces koji se može riješiti jedino suradnjom svih roditelja s odgajateljicama vrtićkih skupina ili razrednicima u školama te, ako je potrebno, u suradnji sa zdravstvenim voditeljicama vrtića i higijensko-epidemiološkim odjelima – ističu u HZJZ-u i savjetuju da se preporučuje izostanak iz vrtića dok se ne provede prvi postupak.

Ipak, čini se da to nije dovoljno. Odnosno, da problem postoji jer neovisno o dobu godine čak petina djece u svakom trenutku ima uši.

Problem su roditelji

Takav podatak iznosi Goran Vlah koji je prije šest godina, kao očajni roditelj koji se mjesecima borio s ušima kod svoje djece, otvorio tvrtku i postao profesionalni istrebljivač ušiju i gnjida.

– U razgovorima s brojnim epidemiolozima i djelatnicima školskih medicina došlo se do podatka da 20 posto djece ima uši. U Engleskoj je kod djece do 12 godina taj problem još veći i riječ je o ogromnih 60 posto, dok u SAD-u svako treće dijete ima uši – kaže Vlah.

Zašto je to tako u vrijeme kada nam je higijena dostupnija nego ikada i zašto u 21. stoljeću ne možemo stati na kraj dosadnim parazitima?

Upravo to pitanje istovremeno je i odgovor na nemogućnost zaustavljanja epidemija koje roditelje dovode do ludila.

– Stara fama koja se uporno vrti je da uši dolaze na siromašne i prljave. Tako da se roditelji srame reći da dijete ima uši, što je paradoks jer uš lakše živi na kosi koja se svaki dan pere nego u masnoj i neopranoj – napominje Vlah.

Procjene su alarmantne, kaže Vlah, jer pokazuju da samo četvrtina roditelja vrtićke djece prijavljuje ušljivost. Što se tiče nižih razreda osnovne škole, to radi samo deset do 15 posto njih. Roditelji djece koji obavijeste školu u petom i šestom razredu mogu se prebrojati na prste, a sedmi i osmi razredi u pravilu nikad je ne prijave.

Ušiju je tako više nego ikada. Nekada su uglavnom bile “rezervirane” za vrtićku djecu koja su u bliskom kontaktu, ali zašto je zaraženo sve više učenika viših razreda, pa čak i srednjih škola?

– Razlog su mobiteli. Djeca se okupe oko mobitela i dodiruju se glavama. S druge strane, kod djevojčica su popularna grljenja kad se sretnu ili rastaju – kaže Vlah i dodaje kako zapravo najviše posla ima s tim starijim uzrastima.

Zanimljiv je podatak da je u vrijeme bivše države bilo svega tri posto ušljive djece, a razlog tome je, smatra Vlah, razlika u postupanju. Naime, nekad su to rješavale službe, a danas je odgovornost isključivo na roditeljima.

– Mi kao roditelji nismo dovoljno informirani. Naši roditelji se nisu borili protiv ušiju jer se u bivšoj državi protiv toga borio sustav. Oni koji su tada bili te dječje dobi sjetit će se da bi u školu došli ‘ljudi u bijelom’, mi bi stali u red, naprašili bi nam glave, rekli da ih roditelji operu, vratili bi se jednom ili dva puta u kontrolu, i to je bilo to – pojašnjava Vlah i dodaje kako su uši tada bile u kategoriji zaraznih bolesti, a danas su paraziti.

Konkretno, vrtići imaju pravo zabraniti dolazak ušljivoj djeci, ali škole nemaju to pravo.

Sram i neprijavljivanje zato rade ovaj disbalans stvarnih brojki i prijavljenih HZJZ-u.

Pedijatar Stipe Čular kaže da roditelji gotovo nikada ne dovode djecu na pregled kada imaju uši. Razloga su dva. Prvenstveno nije riječ o bolesti gdje je nužna liječnička pomoć, a s druge strane, svi preparati koji su na tržištu se kupuju, tako da nema recepta koji bi izdao pedijatar.

Kad otvoriti bolovanje

– Roditelji očito rješavaju probleme sami i snalaze se jer, zapravo, ne dolaze niti otvoriti bolovanje po toj osnovi. Naime, kada imamo epidemiološku situaciju, odnosno kada je dijete u kolektivu, onda se ostvaruje pravo na bolovanje. Nije bolovanje po dijagnozi, nego po epidemiološkoj situaciji – ističe dr. Čular i nadodaje kako uglavnom dolaze po ispričnice za vrtić ili školu.

No, to je, u pravilu, samo pro forma, jer ispričnica ne garantira da je dijete očišćeno od parazita. Iako na osnovu djeteta roditelj može dobiti bolovanje, kada i sam dobije uši, bolovanje nije omogućeno.

– Govorimo o problematici koju bi direktno trebali rješavati Zavodi za javno zdravstvo. Što se tiče broja djece, on sigurno nije realan, jer, kao što sam napomenuo, roditelji ne posjećuju liječnike zbog ušiju. Kao što vidite, ako ja otvaram bolovanje po toj dijagnozi, obavijest o tome direktno ide u nadležni Zavod, gdje imaju uvid koju školu ili vrtić dijete pohađa – zaključuje dr. Čular.

Kako je riječ o “sramoti” koja se neopravdano vezuje uz prljavštinu, roditelji vrlo često ne žele prijaviti vrtiću i školi problem, što epidemiju samo povećava.

Porazgovarali smo i s liječnicima i medicinskim sestrama obiteljske medicine, koji kažu da se upravo zbog ušiju često nalaze u sivoj zoni.

– Što da napravim kad mi dođe žena s dugom gustom kosom i kaže da ima uši. Bolovanje joj ne mogu otvoriti, a zaista je neprimjereno, ali i neprihvatljivo da odlazi na posao i stvori problem ljudima oko sebe. E, tu upadamo u tu sivu zonu gdje moramo otvoriti bolovanje na, primjerice, prehladu – otkrivaju nam u jednom Domu zdravlja. Napominju kako je jedini model suzbijanja epidemije kada se zaraženi potpuno očiste i nemaju kontakte s kolektivima.

I u ljekarnama smo provjerili kolika je pošast ušljivosti. Ljekarnica s dugogodišnjim iskustvom kaže da u zadnjih desetak godina zapravo i nema nekih promjena, odnosno riječ je o epidemijama koje ne može posebno povezati s godišnjim dobom.

– Epidemije su konstantne, ako gledamo prema prodaji preparata. Cijene su od 30-ak pa do 150 kuna. No, činjenica je da se ne smije slijepo vjerovati etiketama – poručuje ljekarnica.

Naime, ne postoji niti jedan šampon ili preparat koji može ubiti gnjidu, a jako puno roditelja misli da kada operu kosu djetetu prama uputama rješavaju problem.

– Jedini ‘preparat’ koji ovo rješava su ruke i provjeravanje svake vlasi. Čak i najgušći češljevi ne mogu odraditi taj posao. Zapravo, kada je riječ o ušima, ljekarnici su jednini i prvi kojima se roditelji obraćaju, a uglavnom su oni i najodgovorniji za epidemije – kaže ljekarnica i dodaje da nikad više nije bilo brige o higijeni, tako da pojavnost dosadnih nametnika nikako ne smijemo vezati uz to.

– Vidim po roditeljima kada dođu po šampon da to potiho pitaju i da ih je sram. Prema iskustvima, upravo je to najveći problem rješavanja epidemija – ističe ljekarnica.

Najveći rasadnik širenja ušiju i stvaranja epidemija su vrtići. Bliski kontakti i korištenje zajedničkih igračka rezultiraju epidemijama koje se pokušavaju suzbiti isključivanjem djece iz skupine dok se ne riješe ušiju.

Zdravstvena voditeljica DV Malešnica Hamida Zoronjić kaže kako postoji protokol kojega se pridržavaju, ali da bez potpune suradnje roditelja ne može biti učinka.

– Kada nam roditelj javi da je dijete dobilo uši ili ako to sami primijetimo, pregledamo cijelu odgojnu skupinu i susjedne skupine. Ako pronađemo još koje dijete, obavijestimo roditelje i kontrole radimo unutar dva tjedna. Ovisno o broju slučajeva, procijenim koliko često ih pregledavam. Ako se pojavljuju novi slučajevi, onda to radimo na dnevnoj bazi, a inače svakih nekoliko dana – objašnjava Zoronjić.

Odmah se obavještavaju i spremačice koje dezinficiraju prostor, sve plišane igračke, deke, posteljine, zavjese, odnosno sve predmete na kojima uš može preživjeti.

– Imamo pisani naputak za roditelje koji dajemo u skupini u kojoj su se uši pojavile, ali i ostalim skupinama koje su imale kontakt. Roditeljima dajemo internu uputnicu na kojoj piše što smo pronašli, bilo da je riječ o ušima, gnjidama ili suhim gnjidama, a po povratku u vrtić dužni su donijeti liječničku ispričnicu – otkriva Zoronjić i dodaje da ispričnica zapravo i nije siguran znak da je dijete spremno za vrtić te da unatoč ispričnici opet pregledava dijete, a ako nije potpuno očišćeno, opet se udaljava iz kolektiva.

Ne reagiraju svi roditelji jednako. Neki ostave dijete kući dan ili dva, a neki tjedan ili dva. Prema iskustvu zdravstvene voditeljice, dan ili dva nikada ne bude dovoljno jer oni koji si zaista daju truda, uspiju o tome. No, dijete je opet u riziku zbog drugih koji nisu riješili problem.

– Neke i više puta udaljavamo iz kolektiva. Roditelji negoduju, ali zaista moramo to u startu odrezati jer grupe su velike. Osim toga, ne radi se samo o jednoj grupi jer djeca koriste zajedničku dvoranu i dvorište, i to je rizik za sve – napominje Zoronjić.

Iako se uši uglavnom povezuju s vrtićima, kaže Zoronjić, treba provjeriti i na drugim mjestima, poput igraonica, sportskih dvorana i ostalih mjesta na kojima se djeca okupljaju.

Pravila nema

Najveći problem širenja zaraze, smatra Zoronjić, je sram roditelja i to što pojavu ušiju doživljavaju osobno jer se nekad povezivala s prljavštinom.

Međutim, pravila nema i prema iskustvima vide da ta vrtićka djeca imaju i stariju braću i sestre koja su u školama i koja se također zaraze.

– Mi javimo i školama u blizini. No, oni imaju samo školsku medicinu u sklopu Doma zdravlja, tako da se kod tog uzrasta može ići samo na dobru vjeru da će roditelji uši prepoznati kao ozbiljan problem – ističe Zoronjić i poručuje da je najvažnije striktno se držati uputa i očistiti vlas po vlas.

Osim toga, kada roditelj kaže da je dijete tek dobilo uši, voditeljica Zoronjić, kaže, zna je li to istina ili ne jer po poziciji gnjida točno zna koliko dugo su na glavi. One koje se nalaze na pola kose su već duže prisutne na konkretnom “domaćinu”.

– Najvažnije je razbiti mitove i pozabaviti se ovim problemom jer inače nikada neće biti riješen. Slično je kao kod, primjerice, streptokoka u odgojnoj skupini – svi preventivno piju antibiotik, tako se treba i ovdje napraviti – kaže profesionalni istrebljivač ušiju Vlah i zaključuje kako svi koji su bili u kontaktu obavezno moraju provesti tretman, čak i preventivno.

Dakle, imati uši nije sramota i moraju se prijaviti nadležnim službama. Ne smatra se zanemarivanjem djeteta, ne utječe na zdravlje, ali itekako utječe na kvalitetu života cijelih obitelji.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post VEĆ GODINAMA IH SE NE MOŽEMO RIJEŠITI Ti nametnici pojavljuju se ne samo kod vrtićke djece, nego i u višim razredima osnovne pa čak i srednje škole! appeared first on Hrdigg.

Dubrovčani su se ujedinili u tragediji koja je snašla radnike hidroelektrane u mjestu Plat. Nada, koje je iz sata u sat sve manje, još je dovoljno jaka da se sve raspoložive službe, pa i građani, uključe u potragu za jedinim čovjekom čije se sudbina nakon havarije u HE Dubrovnik još ne zna – Davorom Pozniakom (33).

Posljednje što se zna jest da se s dvojicom kolega i prijatelja u četvrtak oko 9.30 sati pokušao iz plamteće HE Dubrovnik spasiti skokom kroz 550-metarsku kanalnu cijev koja vodi u more. Jedan od njih, Mate Maškarić (35) pronađen je mrtav usred tog kanala isti dan oko 14 sati, a tijelo drugog, Ivice Zvrka (47), u večernjim satima na obali Cavtata.

Šest njihovih kolega uspjelo se probiti van kroz gornji izlaz te su s respiratornim problemima završili u bolnici iz koje stižu dobre vijesti. Petorica su otpuštena kući tijekom subote, a šesti će kući vjerojatno u nedjelju. Očevid na mjestu događaja policija je završila, a istragom, koja je sve vrijeme u tijeku, utvrdit će se uzroci strašnog požara.

Bura otežavala potragu

U potrazi za Davorom Pozniakom interventne službe angažirale su sve što su imale na raspolaganju. Iako se akcija traganja od početka nije prekinula, treći dan bila je najintenzivnija, usprkos vrlo jakom vjetru i nemirnom moru. Zbog toga, rekao je načelnik policije Ivan Pavličević, policijska plovila nisu mogla izaći na širi akvatorij, nego samo veći brod Obalne straže Omiš koji se uključio u akciju. MUP-ov helikopter poletio je u 9 sati, a s jednom pauzom u kasnim popodnevnim satima subote još je kružio iznad mora. Letio je od Dubrovnika do Prevlake i obišao je i konavoske stijene.

Prostor koji se u subotu pretraživao bio je proširen od Kupara do otočića Mrkan, Bobara i Supetar čije su litice HGSS-ovci pretraživali kajacima, a osim policije, i ovaj su put sudjelovale sve vatrogasne postrojbe dubrovačkog kraja te ronioci. Isplovilo je i desetak većih civilnih brodica jer je zbog lošeg vremena bilo preopasno za one manje. Na raspolaganju su bili djelatnici HEP-a, a doznajemo da su u akciji sudjelovali i kolege stradalih radnika iz HE Dubrovnik.

Zaštita sigurnosti

Direktor Hidroelektrane je HDZ-ov Ivo Miletić, diplomirani inženjer pomorskog prometa, koji je na to mjesto došao prije nepuna četiri mjeseca i, kako doznajemo, četiri mjeseca do vlastite mirovine.

Doduše, bio je direktor i prije, a svojedobno je u dva mandata bio načelnik općine Župa Dubrovačka. U subotu smo ga kontaktirali, no rekao je da, kao i svi ostali radnici HEP-a, ne smije istupati. Prethodni je dan za HRT izjavio da su zaštita i sigurnosni protokoli prvi i osnovni dio rada hidroelektrane te da su usklađeni sa svim zakonima upravo kako se, zbog kompleksnosti ovakvog pogona, nikad u opasnost ne bi doveli životi i imovina. Napomenuo je da odvodni tunel, dug oko 550 te dubok između pet i šest metara, nije predviđen kao evakuacijski smjer.

Njegove izjave nisu se svidjele mnogim Dubrovčanima koji su to jasno izrazili putem društvenih mreža. Obratio mu se i Ivica Zubčić, rođak nestalog Pozniaka.

– Ivo, ostavi se politike. Barem u ovoj tragediji budi čovjek. Mali Davor Pozniak mi je od prve rodice sin i nije valjda on kriv za ovu tragediju – rekao je Zubčić. Biskup Mate Uzinić danas će u 18 sati za žrtve i njihove obitelji služiti misu u dubrovačkoj katedrali.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post Izjave direktora nisu se svidjele Dubrovčanima: ‘Bar u ovoj tragediji budi čovjek. Mali Davor mi je rođak i nije valjda on kriv za ovu tragediju…’ appeared first on Hrdigg.

Američki državni tajnik Mike Pompeo pohvalio je u nedjelju “strateško partnerstvo” SAD-a i Katara i kazao je kako već predugo traje prekid veza između tog emirata i njegovih susjeda u Perzijskom zaljevu.

Pompeo boravi u Kataru u sklopu svoje turneje po Bliskom istoku, tijekom koje će posjetiti devet zemalja, a njezina je svrha uvjeriti svoje regionalne saveznice da američko povlačenje iz Sirije ne znači napuštanje Bliskog istoka.

“Naše strateško partnerstvo obuhvaća mnoga područja i nastavlja rasti”, rekao je Pompeo na američko-katarskom forumu o strateškom dijalogu u Dohi.

U Kataru se nalazi zračna baza al-Udeid, regionalni stožer američkog središnjeg zapovjedništva. Iz nje je američka koalicija pokretala napade protiv militanata Islamske države (IS).

“Sjedinjene Države i Katar zajedno rade kako bi riješili niz regionalnih sigurnosnih izazova”, istaknuo je.

Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Egipat prošle su godine prekinuli diplomatske i prometne veze s Katarom, optuživši ga za sponzoriranje terorizma.

Osim Egipta, ostale četiri zemlje uključene u spor su članice Vijeća za suradnju u Perzijskom zaljevu (GCC), grupacije povezane sa SAD-om čije su također članice Kuvajt i Oman.

Pompeo je pozvao u nedjelju na jedinstvo GCC-a dok njegova zemlja pokušava uspostaviti čvrsti savez protiv Irana.

“Sporovi između zemalja koje imaju zajednički cilj nikada ne pomažu”, rekao je on u nedjelju na tiskovnoj konferenciji u Dohi.

Napori SAD-a i Kuvajta da riješe spor u Zaljevu nisu dali rezultate.

Pompeova turneja obuhvaća sve zemlje GCC-a. Već je posjetio Jordan, Irak i Egipat.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post Pompeo pohvalio ‘strateško partnerstvo’ SAD-a i Katara appeared first on Hrdigg.

Ova predivna vila nalazi se na zaista jedinstvenoj lokaciji, samo 25 metara od mora i još k tome u prekrasnoj osamljenoj uvali. Villa Tiha posljednja je kuća na privatnoj cesti okružena čistom, netaknutom prirodom. Ova impresivna rezidencija nalazi se u Sumartinu, priobalno najmlađem mjestu na istoku otoka Brača, u općini Selca. Naselje su 11. studenoga 1646. utemeljili prognanici iz Bosne. Kao zanimljivost, valja navesti da se u Sumartinu i bližem mu susjedstvu govori štokavskim narječjem hrvatskog jezika, za razliku od čakavske većine na ostatku otoka.

U Sumartinu je i najstarije brodogradilište na Jadranu. No, vratimo se Villi Tiha. Njezini vlasnicu strani su državljani koji su jednom došli na odmor u Hrvatsku, točnije na Brač i ostali toliko fascinirani svime što su vidjeli da su odlučili ovdje napraviti svoj drugi dom. Nakon nekog vremena iz jednostavne skice nastala je ova jedinstvena kuća izgrađena od prirodnih materijala poput lokalnog bračkog kamena, hrasta, a što se tiče interijera uglavnom napravljena od raznih lanenih tkanina i vrhunskog talijanskog namještaja.

Ukratko, Vila Tiha potpuno je opremljena svime što vam treba tako da gosti koji u njoj borave mogu bezbrižno uživati u odmoru i prirodnom okruženju. Fasada vile izrađena je od kvalitetnog bračkog kamena s posebnom pažnjom na stil izrade hrvatskih stručnjaka. Veličanstvena izrada kuće upotpunjena je dodatkom staklene stijene kao kliznih vrata, a rezultat je mjesto koje savršeno opušta.

U prizemlju ove vile nalazi se prostrani dnevni boravak s kaminom. Tu je i kuhinja opremljena baš svime što gostima treba, od Miele aparata, preko kvalitetnog parnog štednjaka, roštilja, mikrovalne pećnice, dvije perilice posuđa, hladnjaka sa ledomatom, aparata s kavom….

Ovdje se nalazii prostrana blagovaonica sa stolom za blagovanje čak osam osoba. Na prvom katu u ovoj vili nalaze se dvije spavaće sobe. U prvoj sobi dominira udobni bračni krevet, a tu je i pripadajuća kupaonica, walk-in garderoba i velika terasa na južnoj strani. Druga spavaća soba također ima udobni krevet, kupaonicu, walk in garderobu i izlaz na čak dvije terase od kojih obje imaju odličan pogled na more i otok Hvar.

Na prvom katu nalaze se dvije spavaće sobe s udobnim bračnim krevetima, kupaonicama, walk in garderobama, a obje imaju i izlaz na prostranu terasu s koje se vidi Hvar

Više informacija:  www.villasofcroatia.com

Foto:  www.villasofcroatia.com

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post …u prekrasnoj uvali na Braču appeared first on Hrdigg.

Projekt adaptacije potkrovlja na dvije etaže u industrijskom stilu s potpisom dizajnerskog studija Dizviz uz lijepu selekciju tekstura, materijala i namještaja. Nas nije ostavio ravnodušnim! Dovoljan je bio jedan pogled i već sljedeći trenutak znala sam da je riječ o iznimnom prostoru. To je to! Potkrovlje sa svim karakteristikama pravog industrijskog lofta postoji i u Zagrebu. Kakva divota! Puno hrastovo drvo, cigla, metal, betonski premazi… Može li bolje? Sama činjenica da se nalazim u obiteljskoj kući u naselju Dubrava, a ne u New Yorku, jednostavno me oduševila.

POGLEDAJTE VIDEO!

U posjet sam došla s fotografkinjom Berislavom Picek na poziv dizajnerice interijera Vedrane Škalić koja nas je to jutro veselo dočekala ispred posve obične kuće u kojoj je smješten ovaj izniman stan. Ulazimo u dvorište i malim puteljkom iza kuće, koji vodi do vrta, dolazimo do stana. Na vratima nas dočekuju simpatični mladi vlasnici, opušteni i spremni na razgovor. Kao da se oduvijek poznajemo, uvode nas u svoje novouređeno potkrovlje. Ulazimo u prostor i već sljedeći trenutak hodam po galeriji s Berislavom, podjednako oduševljenom, koja vadi stativ i priprema sve za prvi kadar.

Interijer se proteže na dvije etaže i ima 165 četvornih metara, a sastoji se od tri spavaće sobe, zajedničkog otvorenog prostora dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, dvije kupaonice, pomoćnog WC-a i galerijskog prostora.

Vlasnici su već dugo željeli stan koji će biti uređen, baš po njihovu guštu, u industrijskom stilu. Na preporuku prijatelja odlučili su angažirati dizajnere interijera i vlasnike dizajnerskog studija Dizviz (Dizajn i vizualizacija d.o.o.), Ivicu Mamića i Vedranu Škalić, koji su tijekom cijelog projekta imali potpuno odrješite ruke, a inspiraciju za uređenje su pronašli u industrijskim loftovima iz prošlog stoljeća.

– U komunikaciji s klijentima istražili smo njihove sadašnje navike i želje te buduću viziju zajedničkog života. Tako smo ostvarili funkcionalan i ugodan prostor koji se može dograđivati. U prostoru se radila potpuna adaptacija, od uklanjanja starih pregradnih zidova, starog dimnjaka i podizanja krovne kućice na galeriji do potpune zamjene stare stolarije i ugradnje novih podova i podnog grijanja – priča mi Vedrana te dodaje kako su neutralni tonovi, s pokojim koloritnim akcentom, usklađeni s teksturama i tonovima sirovih materijala koji prevladavaju.

Dizajnerica interijera Vedrana Škalić iz studia Dizviz

U zajedničkom otvorenom prostoru nalaze se velika kutna garnitura, TV s oplatom od punog drva hrasta, viseće ladice i klub stolići. Kuhinja s ukladama je tamnosivo-plave boje u kontrastu s betonskom kuhinjskom plohom i razigranom keramikom u obliku heksagona.

– Iskoristili smo prednju plohu kuhinjskog pulta za drvene police i vinski hladnjak. U sredini se nalazi blagovaonski stol i kamin. Prozori i velike staklene stijene su slobodni od zavjesa i pružaju puno prirodnog svjetla te povećavaju osjećaj veličine prostora.

– Na galerijski prostor se dolazi stepenicama napravljenim od metalne konstrukcije s gazištima od punog hrastova drva. Kompletna nosiva konstrukcija galerije sa stepenicama je osmišljena i rađena prema narudžbi. LED rasvjetom smo naglasili stepenice i zid od stare cigle. Iznad njih se nalaze stara metalna vrata koja su nabavljena na otpadu i koja su se svojim stilom u potpunosti uklopila u prostor. Kroz njih se ulazi u spremište u najnižem galerijskom prostoru. Tako smo u potpunosti iskoristili inače nedostupan najniži dio galerija – objašnjava Vedrana.

U potkrovlju se nalaze “chill out zona” za slušanje glazbe i prekrasna polica s ormarima na kojoj su izložene stvari i uspomene iz zajedničkog života vlasnika.

Do police se dolazi preko mosta koji spaja galerijski prostor u funkcionalnu cjelinu, a ujedno je i glavna značajka prostora. Drvene grede, koje nose krovnu konstrukciju, ostavili su vidljive te tako dodatno pridonijeli toplini ukupnog dojma.

– U glavnoj spavaćoj sobi odlučili smo se za svjetlije tonove s naglascima od drva kako bi djelovala prozračno i ugodno. Ugradbeni ormari u potpunosti iskorištavaju prostor ispod kosine stropa. Zidove u dječjoj sobi dekorirali smo veselom i šarenom tapetom koja cijeli prostor čini zaigranim. Zahtjev za glavnu kupaonicu u prizemlju bio je da ima i tuš i kadu. Odlučili smo se za keramiku koja imitira kamen i drvni dekor te smo tako unijeli eleganciju i toplinu – kaže Vedrana.

U suradnji s izvođačima većina namještaja i rasvjete – od kuhinje, kupaonskog namještaja i polica na galeriji do ormara u sobama – projektirana je posebno za ovaj prostor. Radni stol, stol za glazbu i klub-stoliće su napravili u Dizviz studiju, dok je metalne, ručno rađene lampe izradila tvrtka Arte Ferrum, a namještaj po narudžbi Peti treći i Danijel interijeri.

Izvođači ostalih radova bili su Peti treći, a za betonski premaz na kuhinjskoj plohi zaslužna je tvrtka Terra sol. Sve industrijske detalje u prostoru vlasnici su kupili u zagrebačkoj trgovini Gnijezdo. Najkompleksniji i najzahtjevniji dio uređenja bila je metalna konstrukcija galerije, mosta i stepenica, koje je vrhunski izvela ekipa iz Monter strojarske montaže.

– Kompletno uređenje trajalo je dvije godine i bio je to dugotrajan i zahtjevan projekt, ali smo rezultatom svi izuzetno zadovoljni – zaključuje Vedrana.

Foto: Berislava Picek/Hanza Media

Video: Jura Cukar/Hanza Media

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post Ozbiljno dobro potkrovlje u Dubravi appeared first on Hrdigg.

Ravnoteža između funkcionalnosti i estetike leži u srcu skandinavskog dizajna, koji unatoč jednostavnosti čistih linija često kombinira skromnu eleganciju i toplu funkcionalnost, što stvara prepoznatljiv vrlo ugodan osjećaj. Danas ćemo vam pokazati uređenje jednosobnog stana u Ukrajini koji potisuje dizajnerica interijera Elizabeth Danina. Apartman je uređen u klasičnom skandinavskom stilu s baznim bijelim zidovima, zidom od bijele opeke, i jednostavnim namještajem. Prostor je organiziran funkcionalno, a sastoji se od malog ulaznog hodnika, otvorene dnevne zone, koju čine dnevni boravak, blagovaonica i kuhinja, te odvojene spavaće sobe i kupaonice.

Dizajnerica je s vrlo malim budžetom na raspolaganju uspjela stan u starijoj stambenoj zgradi transformirati moderan apartman, kojemu ništa ne nedostaje. Posebnu je pozornost posvetila smještaju kuhinje, koja je trebala biti logičan nastavak dnevnog boravka. Moderna bijela kuhinja od boravka je odvojena vizualno crnim podom i šankom.

Stan ima dovoljno prostora za smještaj stvari: veliki ormar s otvorenim i zatvorenim sistemom polica u dnevnom boravku i ugrađeni ormar za smještaj odjeće u spavaćoj sobi.

Elementi uređenja koji se posebno ističu su štukature na zidovima i stropu, i bijeli cigleni zid.  Nova organizacija prostora uključuje i mali radni kutak na bivšem balkonu, koji se nastavlja na dnevnu zonu. Tu je i relativno prostrana spavaća soba s velikim krevetom i kutom za uljepšavanje sa stolićem i stolicom.

Kupaonica je opremljena pločicama u imitaciji drva na podu i plavo-bijelim pločicama na zidu. Ima kadu, umivaonik, WC, rustikalne bijele ormariće ispod kojih je svoje mjesto pronašao stroj za pranje odjeće.  Ovaj je stan još jedan dokaz da se i uz minimalan budžet može stvoriti ljupki mali prostor kojem ništa ne nedostaje.

Izvor: jeab.com

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post Mali budžet i jedan ljupki jednosobni stan appeared first on Hrdigg.

Uređenje cijelog stana ili kuće može se doimati kao zastrašujući zadatak, pogotovo s financijske strane. Pokušajte samo zbrojiti koliko će vas doći sav namještaj, a o sitnicama poput jastuka, lampi i tkanina da i ne govorimo. Iako želimo dom u kojem je svaka stvar na svom mjestu i u kojem ćemo s užitkom boraviti, to ne znači da na nekim mjestima ne možemo uštedjeti. Naravno, ipak nije sasvim svejedno gdje ćemo malo više uložiti pa tako vrijedi malo više novca izdvojiti za kvalitetan kauč kako ga ne bismo morali u roku od šest mjeseci ponovno mijenjati, ali ne i za, primjerice, posuđe! U nastavku se nalazi popis od pet elemenata na koje se ne isplati trošiti puno novca, ali i tri u koja vrijedi uložiti.

Uštedite na…

Foto: Young House Love

Foto: Simply Home

…tepisima u kuhinji i hodniku.

Kada uređujete svoj dom ne morate potrošiti puno na svaki predmet koji se nalazi u pojedinačnoj prostoriji da bi ona izgledala luksuzno, samo se pobrinite da štedite napravim mjestima. Jedan od predmeta u koje se ne isplati uložiti gomila novca svakako su tepisi u prostorijama u kojima je njihovo prljanje u kratkom roku zapravo neizbježno. Tepih u hodniku zato ne bi trebao biti predmet za koji ćete izdvojiti mnogo novca, a kako biste dobili financijskih prihvatljiv, ali i izdržljiv tepih birajte one od pletenog sisala ili od vune.

Foto: The Block Shop

Foto: Lulu & Georgia

Foto: Style and Minimalism

…jastucima i dekicama.

Tkanine su, pored boje, jedan od najpraktičnijih elemenata kojima možete osvježiti izgled prostorije, a mogu biti i najpovoljniji. Nekoliko jastučića može preobraziti vaš kauč, a lijepa deka prebačena preko fotelje dodati će toplinu u prostor. Dobra vijest je da ne morate uložiti puno kako biste to sve postigli. Jednom kada kupite jastučiće nabavite nekoliko različitih jastučnica kojima ćete povremeno unijeti svježine u uređenje, a rotirajte dekice po prostorijama za uvijek novi izgled.

Foto: A Beautiful Mess

Foto: Renée Kemps

Foto: Our House

…posuđu.

Ova stavka doista vas ne bi trebala baciti u bankrot, pogotovo ako u vašem kućanstvu žive djeca pa su šanse da nešto završi razbijeno na podu doista velike. Kupovinom jeftinih čaša manje ćete patiti ako se nešto razbije, a poželite li unijeti malo raznolikosti u svoju kuhinju, uvijek ih možete ukrasiti kako bi ljepše izgledale.

Foto: Oh My Dear blog

…dodatnim stolićima.

Kada uđete u dnevnu sobu, pažnju uvijek prvo privuku kauč i glavni stolić za kavu pa su oni vrijedni ulaganja. Dodatni stolići koji vam trebaju kako biste odložili stvari pored kauča ili koji vam služe kao postolje za biljke i slično još su jedan element u koji nema smisla ulagati. Odaberite klasične modele koji neće previše opteretiti vaš budžet i ukrasite ih stiliziranjem predmeta koji se na njima nalaze.

Foto: casa.abril.com.br

…barskim stolcima.

Kada imamo ograničene financije jednostavno moramo odabrati ono što ulazi u zadane novčane okvire. Barski stolci još su jedan element na kojem možete uštedjeti, ako dobro izmjerite svoj prostor i pripazite koje značajke birate. Kako biste smanjili svoje troškove potražite metalne ili drvene stolce koji nisu tapecirani. Oni stolci čija se visina može namjestiti najčešće su skuplji pa umjesto da na njih potrošite previše, pažljivo izmjerite visinu vašeg stola ili šanka te kupite stolce koji joj odgovaraju. Imajte na umu da stolci moraju biti oko 25 cm niži od šanka.

Vrijedi uložiti u…

Foto: Beacon Lighting

Foto: Pinterest

Foto: Alexander James

… rasvjetu.

Dobra rasvjeta čini razliku između dobro i loše uređenog prostora! Nema smisla utrošiti gomilu novca u interijer da bi on na kraju bio loše osvijetljen i uopće ne bi dolazio do izražaja. Elegantan luster može u potpunosti promijeniti atmosferu u vašoj prostoriji, a odvući će pozornost od slabije uređenih dijelova. Isplanirajte više točaka na kojima ćete postaviti rasvjetu kako biste ga ispravno osvijetliti u različitim situacijama.

Foto: Torrey Fox

Foto: Instagram @marylauren

…kauč.

Kauč je najčešće središte svih društvenih zbivanja u našem domu pa vrijedi uložiti u kvalitetan, izdržljiv, udoban i atraktivan komad. Nemojte zaboraviti da je kauč jedan od komada koji ostaje u obitelji godinama pa njegov odabir nemojte prepustiti slučajnosti.

Foto: Avenue Lifestyle

Foto: pampa.com.au

Foto: The Maker Place

…umjetnine.

Ako ćete na nešto puno potrošiti, neka to budu umjetnine koje vam se doista sviđaju. Promatrajte to kao ulaganje u svoj dom koje će definirati njegov izgled i dati mu osobnost. Stvaranje osobne kolekcije proces je koji traje i nemojte ga požurivati. Budite strpljivi i uživajte u svakom novom komadu.

Izvor: Real Simple

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post Pet stvari na koje dizajneri nikad ne troše puno… appeared first on Hrdigg.

Američki predsjednik Donald Trump ponizio je šefa svog kabineta Micka Mulvaneyja tijekom nedavnog sastanka s demokratskim čelnicima u Bijeloj kući.

– Upravo si sve sjeb***, Mick! – navodno mu je rekao Trump tijekom sastanka na kojem su 4. siječnja s čelnikom demokrata u Senatu Chuckom Schumerom i predsjednicom Zastupničkog doma Nancy Pelosi pregovarali o financiranju zida na meksičkoj granici i blokadi američke administracije, javlja portal Axios.

Trumpov vulgarni ispad se dogodio nakon što se Mulvaney uključio u jedan dijalog i predložio kompromisno rješenje. Predsjednik SAD-a je nakon toga pobjesnio, upao mu u riječ i poklopio ga psovkom.

Neimenovani dužnosnik Bijele kuće nije demantirao tekst, ali je ustvrdio kako su informacije o njemu ‘pretjerivanje koje ne odražava dobar odnos koji su Mulvaney i predsjednik izgradili tijekom dvije godine.’ – Pa oni su se poslije toga šalili o svemu tome – dodao je.

Opširnije o ovom sastanku pročitajte OVDJE

Podsjetimo, djelomična obustava rada američke državne uprave zbog spora predsjednika Donalda Trumpa i demokrata oko proračuna ušla je u subotu u 22. dan i tako postala najdulja u američkoj povijesti.

REUTERS

Mick Mulvaney

Nema naznaka raspleta krize koja je rezultirala zatvaranjem muzeja i nacionalnih parkova i za stotine tisuća službenika znači neplaćeno odsustvo s posla ili rad bez plaće.

Zastupnici američkog Kongresa napustili su Washington tijekom vikenda i nema naznaka da će doći do skorog susreta republikanaca i demokrata s predsjednikom Trumpom kako bi se pokušao pronaći izlaz iz krize. U subotu je obustava rada postala nadulja u povijesti nadmašujući onu iz 1995./96..

U središtu spora je Trumpov zahtjev za 5,7 milijarda dolara za gradnju zida prema Meksiku koji demokrati ne žele ispuniti. Trump tvrdi da je takav zid potreban kako bi se zaštitila nacionalna sigurnost a demokrati ga odbijaju financirati tvrdeći da se radi o razbacivanju novca poreznih obveznika na neučinkovitu mjeru.

S obizrom na to da nema dogovorenog nastavka pregovora ostaje opcija da Trump proglasi izvanredno stanje i sam sebi odobri sredstava za gradnju zida. Kontroverzni potez mogao bi biti suočen s pravnim preprekama jer  stručnjaci tvrde da stanje na američko-meksičkoj granici ne opravdava uvođenje izvanrednog stanja.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post ‘UPRAVO SI SVE SJEB***!’ Procurile informacije o novom Trumpovom vulgarnom ispadu, na važnom sastanku ponizio je jednog od svojih najbližih suradnika appeared first on Hrdigg.

Prije dvadesetak godina je Hrvat koji živi u Australiji kupio stan od 140 četvornih metara u centru Zagreba, u ulici Pavla Hatza.

Sve ove godine stan je bio u funkciji poslovnog prostora, a prijelomni trenutak dogodio se kada su vlasnikova djeca došla studirati u Europu pa je on odlučio ovaj stan u Zagrebu ponovno prenamijeniti u stambeni kako bi im služio kao “baza”, odnosno mjesto na kojem mogu boraviti kada žele i kada se svi zajedno nađu.

DOBRI MAJSTORI

Godine drugačije funkcije stana učinile su svoje pa je vlasnik odlučio prenamjenu prepustiti profesionalcima. Angažirao je Editu Kelečević, dizajnericu interijera, licenciranu agenticu i direktoricu agencije Rea nekretnine, da odradi kompletnu adaptaciju i uređenje stana.

– Vlasnik je želio da se zadrži što je više moguće autentični šarm stana, zato smo kompletno restaurirali sva vrata i prozore te original drvenariju i štukature. Proteklo je jako dobro, imala sam dobre majstore s preporukom za restauraciju, a ostalo sam radila s ekipom s kojom inače radim adaptacije i u koju imam potpuno povjerenje. Konačni je cilj bio zadržati autentičnost klasičnog starograđanskog stana, ali ga moderno namjestiti – priča Edita Kelečević.

Dodaje kako je tijekom cijelog projekta jako dobro komunicirala s vlasnikom, razumjeli su se i imali iste vizije, što zasigurno uvelike pomaže kada se radi cjelokupna adaptacija stana i potpuno uređenje.

PARIŠKI ŠIH

– Što se tiče interijera, vlasnik je imao samo jednu rečenicu za mene – manje je više. I toga sam se strogo držala, a budući da sam i sama pobornik takvog uređenja, nije mi bio problem zamisliti i to realizirati. Pomoglo je i to što je prostor fantastičan baš za takvo uređenje. Volim reći da je ovo klasičan pariški stan – smije se dizajnerica dok šećemo kroz ovaj divan stan i ulazeći u svaku prostoriju uvjeravamo se u njezino oduševljenje arhitekturom i interijerom.

Stan u centru Zagreba sastoji se od sljedećih prostorija: ulaznog hodnika, dnevne sobe, kuhinje, dvije spavaće sobe, male radne sobe, dvije kupaonice te dva balkona. No, ono što ga čini zaista posebnim jest visina stropova – čak 3,80 metara.

– Svaka prostorija je magija na svoj način. Dnevni boravak je predivan zbog velikih prozora, povezanosti s kuhinjom i erkera s kojeg se vidi cijela dužina ulice na jednu i drugu stranu. Tu se nalaze sofa i stolić iz Prostorije, televizor Samsung sa svojim nogama koji je izrazito efektan u ovakvom prostoru i predivna kalijeva originalna peć.

Kuhinja je velikim dvostrukim vratima povezana s dnevnim boravkom te na drugu stranu sa spavaćom sobom. Ovo je originalno bila spavaća soba, ali smo mi prebacili kuhinju baš radi te povezanosti. Tu se nalazi veliki stol sa šest stolica Herman Chair, danskog dizajn studija Herman Architects, tvrtke Ferm Living. Stol je rađen po narudžbi i od medijapana je s pojačanim završnim slojem zbog otpornosti na svakodnevno korištenje. Kuhinja je cijela rađena po mjeri, nacrt, dizajn i proizvodnja nose potpis Edite Kelečević i njezina supruga, bivšeg košarkaša Siniše Kelečevića. U obje prostorije su lusteri ručne izrade jednog grčkog dizajnera.

– U spavaćoj sobi dominira veliki bračni krevet. Ima svoju kupaonicu i izlaz na terasu te veliki ugradbeni ormar, noćne lampe hrvatske dizajnerice i tepih iz Regeneracije (kao i u dnevnom boravku). Druga spavaća soba je prilagođena za dvoje djece s dva kreveta, po mjeri izrađenim ugradbenim ormarom te još malom radnom sobom za učenje ili razonodu – opisuje Edita Kelečević.

Boje koje prevladavaju u stanu su uglavnom prirodne, zemljane, s naglaskom na smeđu, sivu i crnu. Tu su i plavi te zlatni detalji koji su stavljeni kako bi “digli” neutralnost prostora.

– Kako je stan okrenut prema jugu, kada ga obasja sunce te zemljane boje savršeno dođu do izražaja – otkriva dizajnerica i dodaje kako je sav namještaj, sukladno želji o suvremenom uređenju, kupljen nov, a ima dosta dizajnerskih komada poznatih svjetskih brendova poput Flosa i Normana Copengahena.

ANTIKVITET

Editu Kelečević pitali smo može li se sjetiti neke anegdote vezane za ovaj projekt.

– Bilo ih je mnogo, ali najdraža mi je što je kraj svakog lustera ostala kuka stara barem 100 godina. Naime, kada sam htjela nove lustere centrirati baš na sredinu sobe, električar je rekao da nema šanse! Takne li kuku pada nam pola stropa, tako da su na kraju te stare kuke ostale kao i slučajni dizajn i kao antikvitet – smije se Edita Kelečević koja je najzadovoljnija prostranošću i fluidnošću između prostorija koju je uspjela dobiti promjenom tlocrtnog rješenja. Drugim riječima, sve je povezano, a opet ima svoju intimu.

– Tko god uđe u stan, odmah uzdahne. To sam htjela – zaključuje.

Foto: Berislava Picek/HANZA MEDIA

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post Suvremeni dizajnerski dom u klasičnom građanskom stanu u ulici Pavla Hatza appeared first on Hrdigg.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post BIO JE TO DOČEK NOVE GODINE IZ NOĆNE MORE Mladić zaključao maloljetnicu u stan, demolirao kompletan inventar pa je silovao: ‘Ubit ću te!’ appeared first on Hrdigg.

Mario Vrbanić (49) iz Vukovara iznio je teške optužbe na račun Nenada Križića, pomoćnika ministra hrvatskih branitelja, kojega je prozvao da mu je u svibnju prošle godine kao rješenje stambenog problema predlagao da provali u jedan od državnih stanova u Vukovaru kojima upravlja Središnji ured za stambeno zbrinjavanje.

Križić je pritom Vrbanića uvjeravao kako je sa svime upoznat i Nikola Mažar, državni tajnik Središnjeg ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje.

Vrbanić kao dokaze svojih tvrdnji nudi i pisanu korespondenciju s Križićem putem Vibera.

Upute za akciju

Tako u njihovu dopisivanju od 9. svibnja 2018. godine Vrbanić piše Križiću: “Ništa pajdo jel?”, a ovaj mu odgovara: “Molio sam da negdje provalimo reko si 45 m2. A kada nemoj me pitat. Mislim kada ćeš provalit. Danas sutra ili nisam dobio odgovor.” Vrbanić mu na to piše: “Ok, hoćeš mi javit onda? Da, 45 je dovoljno, bitno mi je da mama ima sobu, ja mogu i na podu u kuhinji”, a Križić uzvraća: “Daj na podu. Zamolio sam Mažara da provalimo. Neka on okrene glavu. Nije mi rekao kada može.”

Vrbanić potom piše: “Ok, ti samo javi meni kad i gdje, jel može?”, a Križić zaključuje: “Ma da on pristane!”

Sporne poruke Nenada Križića prvi je objavio portal Telegram. One su samo dio pisane korespondencije između Vrbanića i Križića, koja međutim nije dovela do realizacije ovog “projekta”, odnosno Vrbanićeve provale u jedan od vukovarskih stanova pa on i dalje živi u unajmljenom stanu u vukovarskoj Mitnici što mu ga plaćaju prijatelji, koji mu, kako nam je rekao, već dulje vrijeme financijski pomažu da preživi, s obzirom na to da nema nikakvih primanja.

– Ja sam kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite u Velikoj Gorici bio hrvatski branitelj i u borbenom sektoru proveo sam od 22. 4. 1991. do kraja te godine, međutim moj braniteljski status i prava koja iz njega proizlaze do danas nisu riješeni i imam dojam da netko stopira taj postupak. Međutim, pravo na stambeno zbrinjavanje ima moja majka Ana, koja je u lipnju prošle godine naslijedila status od mog pokojnog brata, njezina sina Nenada, koji je kao umirovljeni hrvatski branitelj počinio suicid 2011. godine – rekao je Vrbanić, koji od 2007. živi u Slavoniji.

Obećanje pomoćnika

Prvo je s bivšom suprugom i njezinom djecom živio u Viljevu kod Donjeg Miholjca, a onamo je došla i njegova majka nakon sinove smrti. No Vrbanić se prošle godine razveo od supruge, pa su on i majka krenuli u rješavanje statusa i dobivanje državnog stana.

– Križić mi je još ujesen 2017. rekao da ćemo dobiti stan i da će on to riješiti s Mažarom. Danas mislim da on s njim o tome nikada nije razgovarao. Čak mi je tada rekao i da nazovem ministra Tomu Medveda i zahvalim mu što mi je riješeno stambeno pitanje, što sam ja i učinio, a ovaj je primio zahvalu. Danas sam uvjeren da je to učinio kurtoazno i da nije imao pojma o čemu se radi. Uglavnom, sada smo u 2019., a mi stan nemamo. Majka mi je oboljela i morao sam je smjestiti u dom, koji plaćamo 3800 kuna od njenih 4000 kuna mirovine. Meni, kako sam rekao, pomažu prijatelji, ali je i njima to sve teže činiti – istaknuo je Vrbanić, koji nikada nije Križića nikome prijavio, a onda je odlučio sve dati u medije.

– Šutio sam o svemu dok se nisam razveo od supruge, jer nisam htio u to miješati nju i njezinu djecu. Želim da se zna kako neki ljudi obnašaju svoje dužnosti, pa makar ja nikada ništa ne dobio. U Vukovar smo se doselili jer nam je ovdje obećan stan. Inače, majka i ja samo 247. na listi, ali to je bilo prije nego što je njoj dodijeljen status, pa očekujem da bismo za koji mjesec mogli biti među prvih 10 na listi. Želim samo da dobijemo stan i da nju vratim iz doma da se mogu sam o njoj skrbiti.

Prošle godine ponudili su nam kuću u Sisku i 28.000 eura bespovratnih sredstava za uređenje, na što smo pristali, ali nam se poslije nitko nije javio – dodao je Vrbanić, koji se ipak nada sretnom rješenju ove priče, iako ga u međuvremenu nitko nije kontaktirao. Ni Ministarstvo branitelja, ali ni policija.

Slučaj je prokomentirao i ministar Medved.

– Poznato mi je da me ta osoba zvala u nekoliko navrata, da sam ga usmjeravao prema tijelima nadležnima za rješavanje tih konkretnih pitanja. Osoba nije hrvatski branitelj, nego je skrbnik majke čiji je drugi sin počinio suicid 2011., a tijekom 2017. majka je pokrenula postupak za ostvarivanje svojih prava, no više ću vam moći reći kad dobijem cjelokupno izvješće o korespondenciji. Utvrdit ćemo sve okolnosti, a ako je došlo do propusta, odgovorna osoba ni u kojem slučaju ne može i ne smije tako korespondirati – rekao je Medved, a za komentar smo zamolili i Mažara.

Osuda iz ministarstva

Iz Ministarstva branitelja odgovorili su nam da su Mariju Vrbaniću “koji nema status hrvatskog branitelja” i njegovoj majci Ani “koja ima status člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja” pokušali pomoći u stambenom zbrinjavanju surađujući sa Središnjim državnim uredom za stambeno zbrinjavanje što im je ponuđeno dodjelom jednog stana “u Vinkovcima, Grubišnom Polju ili Belom Manastiru, kuće u Sisku, ili dodjelom bespovratnog kredita od 28.000 eura.

Mario Vrbanić, kao opunomoćenik svoje majke, odlučio sa za dodjelu kredita, a Ana Vrbanić bi eventualno pravo mogla koristiti nakon 1. 3. 2019.”.

Dodaju i kako “Ministarstvo branitelja osuđuje bilo kakvu mogućnost sugeriranja strankama da počine štetnu radnju na teret državnog proračuna ili državne imovine”.

 
Izvor vijesti: Jutarnji List

The post IZ MINISTARSTVA MU PORUČILI: PROVALI! Razgovarali smo s čovjekom koji je pokazao šokantne SMS-ove i teško optužio pomoćnika ministra Medveda appeared first on Hrdigg.

Najmanje 14 je poginulih i više desetaka ranjenih u terorističkom napadu na luksuzni hotelski i poslovni kompleks u glavnom gradu Kenije, Nairobiju. Do eksplozije je došlo oko 13.30 sati, a u blizini se tada nalazio i Hrvat Ivan Vuković.

“Jeo sam u restoranu nekih 200 metara od tog hotela. Čula se ogromna eksplozija automobila, drugu eksploziju u hotelu nisam čuo i onda pucnjava. Ljudi su počeli bježati po ulicama, a ja sam sačekao nekih sat vremena, sjeo na moto taxi i pobjegao u svoj hotel koji je nekih 500 metara od tog incidenta. Vojska i policija blokirale su cijeli kvart. Pucnjava je stalno nasumična uz par eksplozija”, rekao je za Jutarnji list Ivan Vuković, koji se u trenutku javljanja nalazio na krovu hotela.

Odgovornost za napad preuzela je somalska radikalna islamska organizacija al-Shabaab.

“Mi stojimo iza napada u Nairobiju. Operacija je u tijeku”, rekao je za Reuters glasnogovornik terorističke organizacije Abdiasis Abu Musab.

Hotel koji su napali nalazi se u kvartu Westlands, koji je česta meta zbog turista i shopping centara. Odmah nakon eksplozije došli su vatrogasci, policija i vojska. Međutim, i nakon sedam sati još uvijek nisu uhvatili napadače, a bar stotinjak ljudi i dalje je zatočeno. Svjedoci tvrde da su vidjeli najmanje četvoricu terorista kako naoružani upadaju u kompleks oko kojega je nastala opća panika.

“Dolazi sve više vojske, grad je blokiran i gužva je jer ima 4 milijuna stanovnika. Maknuli su medije 100 metara od tog hotela koji ima sedam katova. Uhitili su samo jednog teroristu na kojeg sumnjaju, a vojska sada traži ostale otmičare”, otkrio nam je Vuković, inače volonter u Malom domu, sirotištu u Africi kojeg vodi hrvatski misionar fra Miro Babić.

FOTOGALERIJA: Teroristički napad u Nairobiju

Kazao nam je da je u Nairobi došao s još dvojicom volontera iz Dubrovnika.

“Dva Dubrovčanina su u avionu večeras za Hrvatsku. Bosanac je na sigurnom, a ja sam valjda siguran”, istaknuo je Ivan i dodao: “U Keniju dolazim od 2013. Ima dosta nasilja u Nairobiju, nagledao sam se pljački usred bijelog dana i orobljavanja turista ako imaju nakit, ali nisam nikad bio usred terorističkog napada”.

Čuli smo se i s fra Mirom Babićem koji nam je potvrdio da je na sigurnom.

“Nisam bio u Nairobiju u trenutku eksplozije, već u Subukiji, oko 3 sata udaljenom mjestu. Koliko znam, tri su volontera Dubrovčanina na sigurnom. Osim njih, poznato mi je da u Nairobiju ima još 10-ak Hrvata koji tamo rade, ali ne znam gdje su i jesu li na sigurnom”, objasnio nam je fra Babić.

Kenijski šef policije Joseph Boinnet rekao je da je u napad bio uključen i bombaš-samoubojica.

“Počelo je s napadom na I&T banku i eksplozijom kojom je ciljano na tri automobila na parkingu i onda je uslijedila eksplozija bombaša-samoubojice”, izjavio je Boinnet za Reuters.

Švicarac Serge Medić, inače vlasnik zaštitarske tvrtke, dotrčao je na mjesto događaja kad je odjeknula prva eksplozija. “Glavna vrata hotela bila su raznijeta, a na ulici se nalazila ljudska ruka odrezana od ramena”, poručio je Medić koji je naoružan ušao s dva vojnika i policajcem u zgradu, ali su se nakon kratke pucnjave brzo povukli. Dodao je da je vidio i neaktivirane granate u predvorju hotela.

Jedan od zaštitara rekao je da su četiri tijela iznijeli u vrećama iz ureda osiguravajuće kuće, dva iz I&T banke, a jedna je osoba umrla u bolnici.

U kasnim večernjim satima, oko 23 sata po lokalnom vremenu, kenijski ministar unutarnjih poslova Fred Matiang’i izjavio je za Reuters da je hotelski kompleks pod kontrolom i siguran, ne otkrivajući što se dogodilo s napadačima. Ali samo sat vremena kasnije, kako je javio BBC, na području kompleksa čula se nova pucnjava…

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post TERORISTI U LUKSUZNOM KOMPLEKSU IZVELI POKOLJ, HRVATI SE ZA JUTARNJI JAVLJAJU IZ PAKLA NAIROBIJA ‘Bomba je eksplodirala samo 200 metara od mene…’ appeared first on Hrdigg.

Orsanov crni rižot jedan je od najspominjanijih recepata u domaćem kulinarstvu. Toliku famu stekao je zbog svoga čudesnog okusa. Zazubice mi rastu svaki put kad se približavam posebno mi dragom restoranu pri pomisli na neodoljiv tek te spize. Sjaj crnih rizi iz kojih proviruju komadići sipe, škampi i školjke poseban je prizor. Godinama sam nastojao proniknuti u njegovo nastajanje. Od natkoge Mire saznao sam osnovni recept. Jedino što je ostala tajna, koju je prenijela svoj unuci i snahi, trenutak je stavljanja pojedinih sastojaka u teću. Zapravo je ideja njezina supruga Nika bila da spoji zatonski crni rižot i španjolsku paelju, a u postupku kuhanja najvažnije je da se kuha uvijek ispočetka, ništa ne smije biti unaprijed spremljeno i, naravno, sve mora biti svježe.

Gverović Orsan Facebook

Puno godina kasnije, ratnih devedesetih kada su na par godina morali Orsan preseliti u Zagreb, vidio sam kako njen sin Igor iz auta pred restoranom u Petrovoj iskrcava plastične boce sa zaleđenom vodom. Bilo je to more. Tada sam shvatio još jednu bitnu začkoljicu recepta – kuhanje s morem! No, ne i nešto više, ono najvažnije – koliko mora, koliko vode i vina… A ovako je to s Orsanom počelo: nakon dubrovačkih početaka šezdesetih je Niko Gverović odlučio nastaviti učiti u njemačkim restoranima. Najviše u kuhinji jednog francuskog gdje je stekao sve bitne pojmove o gastronomiji i pravila restoraterske igre. Zatim je 1965. dozrela ideja o pretvaranju “garaže za barke” u restoran Orsan.

Gverović Orsan Facebook

Prostor su na brzinu sredili po vlastitom ukusu u jednostavan i ugodan ambijent. Supruga Mira, koja je s Nikom prošla istu njemačku školu, ubrzo je postala poznata po gregadama i brudetima, a posebno po friganim lignjicama. U svoje je kuhanje dodavala neku za podneblje neuobičajenu sitnicu. Bili su umjetnici oštarijaši za početnu slavu koja, srećom za nas gurmane, ima jednako tako uspješan nastavak. Igor je preuzeo očevu ulogu logističara, a njegova supruga Eta kuhinju.

Gverović Orsan Facebook

Tu su u osnovi konzervativnu kuhinju nadogradili već prokušanim metodama malih, ali jako bitnih nestandardnih pomaka, stvarajući, pomalo već iznervirani slavom crnog, prvo bijeli rižot. Stasavši u glavnu kreatoricu novih jela u Orsanu, Eta je jela koja sam ondje jeo prošlog listopada pomaknula prema još većoj slasti – njezin je brodet sad samo od otkoštene filetirane ribe, s dominirajućom sabljarkom, pa s obligatnim rakovima i školjkama sve “na crveno”, ali i uz hobotnicu i lignje. Ovakvu kompoziciju s glavonošcima još nisam imao priliku jesti. Očaravajuće! Jastog s paštom ovdje je “na bijelo”, a Eta mu je okuse usmjerila u slatkasto-kiselkaste s prevladavajućim kaparima. Paštu s guštima iz mora (školjkama, gamberima i škampima) jednako tako radi atipično bez pomadora, ali zato s puno ružmarina.

Gverović Orsan Facebook

Njihov je jelovnik minimali stički, upravo tako da se u malom broju jela mogu najbolje izraziti. Spiza za više nego uspješan kontinuitet Orsanova života, restorana koji odavna određuje stil ugostiteljstva cijelom kraju od Stona do Konavala, uz upravo neodoljiv ambijent terase, jedva malo izdignute nad morem, u kombinaciji rustikalnog i luksuzno prostrtih stolova, s nevelikim unutarnjim dijelom u spoju stoljetnog kamena i nekoliko komada starog namještaja, magnet su koji svakog gurmana neprekidno vraća u Orsan.

Za ovaj restoran glasujte OVDJE!

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post GVEROVIĆ ORSAN: Restoran koji određuje stil ugostiteljstva cijelom dubrovačkom kraju! appeared first on Hrdigg.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post RIHANNA TUŽILA VLASTITOG OCA ZBOG NJIHOVA PREZIMENA Traži odštetu jer se ovaj predstavljao kao njezin zastupnik i na prevaru pokušao zaraditi milijune appeared first on Hrdigg.

– Turska igra vrlo važnu ulogu, pogotovo kad je riječ o izbjegličkoj krizi. Hrvatska će podržati i članstvo Turske u EU u vrijeme kad će predsjedati Europskom unijom – rekla je u Ankari predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nakon razgovora s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom.

REUTERS

Kolinda Grabar-Kitarović i Recep Tayyip Erdoğan

U Ankari je za vrijeme jednodnevnog službenog posjeta hrvatske predsjednice potpisan i Program suradnje u području kulture i umjetnosti te Protokol suradnje u okviru projekta Islamskog kulturnog centra u Sisku između Turske agencije za suradnju i koordinaciju i Islamske zajednice u Hrvatskoj. Razgovori dvoje državnika protekli su u vrlo prijateljskoj atmosferi, a konstatirani su dobri odnosi dviju država. Razgovaralo se i o stanju u BiH, a predsjednik Erdoğan zauzeo se za reviziju Daytonskog sporazuma, jer po njegovim riječima sadašnji sporazum nije proizveo rješenje za budućnost BiH.

Na zajedničkoj konferenciji za medije turski predsjednik govorio je i o aktualnim temama poput Brexita, rekavši kako Turska pomno prati događaje i da je u kontaktu s turskim građanima kako bi se zaštitila njihova prava.

– Dajemo i vrlo ozbiljnu potporu suradnji s Hrvatskom i posebno pozdravljamo što se trgovinska razmjena povećala za 29 posto. Očekujemo da će Hrvatska za vrijeme predsjedanja EU imati razumijevanja za naše interese vezane za Uniju – rekao je turski predsjednik.

Predsjednica Grabar-Kitarović istaknula je kako je Erdoğanov posjet Hrvatskoj potaknuo daljnji razvoj gospodarskih odnosa i da se efekti već osjećaju. Posebno je naglasila važnost da se nastave razgovori tri strane, Hrvatske, Turske i BiH. Predsjednici su razgovarali i o stanju na Bliskom istoku nakon što je američki predsjednik Donald Trump najavio povlačenje američkih vojnika iz Sirije.

REUTERS

Recep Tayyip Erdoğan i Kolinda Grabar-Kitarović

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post ERDOGAN NAKON SASTANKA S GRABAR-KITAROVIĆ ‘Daytonski sporazum obavezno treba revidirati jer nije donio rješenje za budućnost BiH!’ appeared first on Hrdigg.

Dan nakon terorističkog napada na hotelski kompleks u Nairobiju, kenijski predsjednik Uhuru Kenyatta izjavio je da je svih četvero militanata eliminirano, a više od 700 civila je evakuirano iz dusitD2 hotela.

“Sigurnosna operacija u kompleksu je gotova i svi su teroristi eliminirani. U ovom trenutku, možemo potvrditi da je 14 nevinih života izgubljeno zbog ovih krvničkih terorista”, rekao je Kenyatta u srijedu ujutro i dodao da se država nalazi na najvišem stupnju pripravnosti. Kasnije u srijedu stigao je podatak da je broj mrtvih porastao na najmanje 21, a određeni broj ljudi i dalje se smatra nestalim.

Stravični napad počeo je utorak oko 13.30 sati eksplozijom na parkiralištu, a potom je bombaš-samoubojica aktivirao napravu u predvorju hotela. Odgovornost za napad preuzela je somalska radikalna islamska organizacija al-Shabaab.

Evakuacija

Na nadzornim kamerama zabilježena su četvorica muškaraca, koji obučeni u vojničku odoru i naoružani AK-47 ulaze u kompleks. Njihova meta bio je centar Nairobija, kvart Westlands, u kojem se nalaze restorani, toplice, nekoliko poslovnih zgrada, a ondje su smještene i međunarodne kompanije i luksuzni hotel.

Za Jutarnji list se iz Nairobija javila Hrvatica Damira Golubić koja se u vrijeme napada nalazila u poslovnoj zgradi nasuprot hotela dusitD2 gdje je odjeknula eksplozija.

“Bila sam na sastanku kad smo čuli eksploziju. Svi smo se digli sa stolaca, vidjeli smo dim i prva reakcija nam je bila maknuti se od prozora, od stakla. Sakrili smo se ispod stola. Tad su krenule pucnjave. Prvih sat vremena bili smo u velikoj panici. Nismo znali kuda idu teroristi i jesu li uopće teroristi ili netko pljačka banku. Stalno su se čule pucnjave, a mi smo samo morali čekati. Nismo mogli izaći jer smo se bojali da ne bi došli do nas. Slušali smo svaki šum, napeti smo bili tih prvih sat vremena dok nam nisu dojavili što se događa”, rekla nam je Golubić, direktorica marketinga multinacionalne kompanije Reckitt Benckiser za istočnu Afriku, koja posljednjih šest godina živi i radi u Nairobiju.

Kaže nam da su se skrivali tri i pol sata ispod stola dok po njih nije došla specijalna antiteroristička jedinica koja ih je evakuirala.

“Morali smo pretrčavati dok smo izlazili iz zgrade jer smo se još nalazili u zoni pucnjave pa smo se morali skrivati da nas ne pogode. Gledala sam samo ravno i razmišljala o tome da moram preživjeti. Trčali smo od auta do auta, sve dok nismo došli do sigurne zgrade i drugog kompleksa. S nama je bila i jedna trudnica u 9. mjesecu trudnoće. Na sreću, sve je dobro završilo”, govori nam Damira, koja je još uvijek u šoku.

Kaže da neko vrijeme neće ići na posao, nego će biti doma sa svojom obitelji i oporavljati se od traumatičnog događaja.

“Imala sam sreće da sam bila na sastanku. Samo o tome sada razmišljam. Mogla sam, kao što to inače radim u to vrijeme, prošetati, otići do banke ili restorana, ali nisam. Danas ne izlazim iz kuće. Doma sam sa svojom obitelji”, kaže nam Damira.

Dodaje da je poruka koja se danas može čuti u medijima i među Kenijcima: “Stajat ćemo uspravne glave, nećemo dati teroristima da nas pobijede.

Česta meta

Kenija mora nastaviti s radom i poslom i nećemo dati nikome da nas uzdrma”.

Javio nam se i Ivan Vuković, Hrvat koji volontira u Malom domu, sirotištu u Africi, a koji je bio 200 metara od mjesta eksplozije. Rekao nam je da je dobro i da je u avionu na putu za Ruandu.

“Danas je ovdje sve pusto. Pucnjava je trajala do jutra, a onda je predsjednik Kenije u 10 sati objavio da su napadači eliminirani. Sigurno će biti proglašen dan žalosti, a predsjednik je imao standardni politički govor – ‘stay united, stay strong’ i slično”, rekao nam je Ivan.

Nairobi je česta meta napada radikalnih islamista iz organizacije al-Shabaab, koji su 2013. usmrtili 67 osoba u shopping centru Westgate, a 2015. ubili 150 studenata.

 
Izvor vijesti: Jutarnji List

The post HRVATICA PREŽIVJELA TERORISTIČKI PAKAO U NAIROBIJU ‘Bila sam 30 m od krvnika, tri i pol sata skrivala sam se ispod stola dok su meci letjeli oko nas’ appeared first on Hrdigg.

Izvor vijesti: Jutarnji List

The post Tsiprasu izglasano povjerenje appeared first on Hrdigg.